Kratki film Ive Plavišić

Privlaka pokraj Vinkovaca je selo gdje je rođen moj otac. Naše imanje je prazno već godinama i ono postaje polako ruševina. Nitko tamo više ne želi živjeti i ono je osuđeno da propadne … nestane međutim moja sjećanja na Slavoniju ne blijede … 

Kako je nastao film Nostalgija …

Prije pola godine odlučila sam svratiti do Privlake, rodnog sela mojeg oca, koje se nalazi nedaleko Vinkovaca, gdje sam u ono vrijeme imala nekakvo snimanje. Odlučila sam posjetiti imanje svoje obitelji, svoju djedovinu. Nakon posla otišli smo u Privlaku i javili se tamo obitelji Tošić, nekoć prvim susjedima moje bake i djeda kojih već odavno nema.

Nisam bila sigurna dali ću se ikad više vratiti ovdje, jer u Privlaci nitko od mojih ne živi još od 2010′, a imanje polagano propada, pa sam odlučila snimiti za uspomenu nekoliko kadrova imanja. Zajedno sa susjedima obišli smo imanje, a ja sam napravila nekoliko nespretnih i kratkih kadrova, eto tako, za uspomenu. 
Par mjeseci kasnije upisujem Filmsku školu Kino kluba Zagreb i tamo upoznajem Ružicu koja je polaznik baš kao i ja. Tokom jednog od mnogobrojnih druženja s njome na kavi tokom ta dva mjeseca koliko je trajala škola, samozatajna Ružica mi šalje link na svoj film kojeg je napravila prije nego što je upisala Filmsku školu. Ostajem zatečena dok gledam ono što je snimila. Uz prekrasnu muziku Abela Korzeniowskog izmjenjuju se u njezinom filmu prizori koje nas vračaju u devedesete. Inspirirana Ružicinim djelom (šaljem joj nakon prvog gledanja filma poruku koliko me njezino djelo dojmio!) pada mi na pamet da snimim i ja film, i zapravo odmah nakon toga krećem u realizaciju projekta „Nostalgija“.

                                                     
 
“Nostalgična”od TBF-a (izvrstan tekst i prekrasna muzika Arsena Dedića) uz koju sam napisala i nekoliko poglavlja svojeg romana “PIlula sreće”, jer je toliko inspirativan, pada kao logičan prvi izbor muzike, a kadrovi snimljeni u Privlaci savršeno će se uklopiti u čitavu priču.

Nakon što sam napismeno dobila prava za korištenje „Nostalgične“ u svojem filmu, ništa me više ne sputava da krenem ozbiljno u realizaciju tog projekta.

I tako sam malo po malo snimala sve do lipnja po Mirogoju i Zapruđu, posudila sam kadrove iz filma kojega sam snimala za Mrežu beskućnike u zimu 2016, a odabrala sam i grafiku koja će kasnije poslužiti u montaži. Kako radi posla i obaveza na žalost prije nisam imala vremena, tek krajem srpnja krećem u montažu.
U međuvremenu sam pristupila ispitu u Filmskoj školi i dobivam diplomu Filmske škole, koja mi je uz diplomu škole fotografije najdraža diploma koju posjedujem 🙂

„Nostalgija“ se našla na filmfreeway-u i na youtube-u krajem srpnja 2017., a mi se odjednom javlja porukom na facebook-u gospodin Tanocki Zvonimir (prijatelji smo preko fotografije) i javlja mi da ima u svojem posjedu fotografije imanja obitelji Plavšić. Toliko su me oduševile te njegove fotografije da sam ih već slijedeći dan montirala i napravila sasvim novi početak filma.

                             Moja baka Eva i bratić Hrvoje