Udruga je naručila fotografije za svoju web stranicu od mene. Dogovor za snimanje pao je u jednu srijedu u početkom kolovoza.
Već sam zvuk kotača našeg automobila na prilaznom putu izmamio je gospođu Nadu na verandu. Tako je to na selu. Sjetila sam se kako me isto tako dočekivala moja baka kada sam dolazila kod nje u Slavoniju preko ljetnih praznika.
Gospođa Nada provela nas je kroz imanje pokazujući nam koje sve životinje udomljuju ona i njezin sin. Svaka od tih životinja ima svoju priču. Čuli smo od gazdarice sve o gici-ljubimici i upoznali smo jarca Fruteka koji laje, i peseke, i ovce, i mace, i saznali da su guske a ne psi pravi čuvari ovog imanja.
Gospođa Nada pokazala nam je prekrasan vrt u kojeg je uloženo puno ljubavi i strpljenja, a malo dalje povrtnjak gdje uzgaja hranu na ekološki prihvatljiv način. Zatim smo pogledali staje …
… i rampu s koje djecu iz invalidskih kolica stavljaju na konja. Kasnije smo prošetali do livade gdje su se tada nalazili konji. Gospođa Nada i njezin sin Mladen uglavnom spašavaju živote ovim bićima. Nađu ih na cesti, pokupe ih gladne i bolesne, nahrane, cijepe i na kraju one ostaju živjeti s ovo dvoje dobrih i plemenitih ljudi.
GALERIJA UMJETNIĆKIH FOTOGRAFIJA
Ponekad im netko dovede svojeg starog i bolesnog konja, te plača da se Nada i Mladen brinu za sirotu životinju, a onda sredstva odjednom prestanu pristizati i ta osoba se više nikad ne javi. Nerijetko su Nada i Mladen spasili život nekom konju koji je bio određen za klaonicu i doveli ga k sebi na imanje da ovdje provede starost. Mnoge su životinje, ne samo konji, ovdje dočekali duboku starost.
GALERIJA FOTOGRAFIJA
VIDEO VIDEO VIDEO VIDEO VIDEO VIDEO VIDEO VIDEO VIDEO
Dok pišem ove redove, mislim si koliko vama, čitateljima, sve ovo zvuči kao znanstvena fantastika? Međutim, ja sam bila tamo, upoznala ih i razgovarala s ovo dvoje divnih ljudi i vjerujte mi, oni zaista zrače nečim pozitivnim i tako lijepo pričaju o životinjama baš kao da su im one kućni ljubimci. Da se ne zavaravamo, tu nema vikenda niti godišnjih odmora ili odlaska na ljetovanje, ovo je samo takva borba i danonoćna briga za životinje. Oni su ovdje stalno, iz dana u dan, iz godine u godinu …
Nadin sin Mladen osvajač je prvog hrvatskog prvenstva u dresurnom jahanju. Kvalifikaciju za učitelja jahanja stekao je na konjičkoj akademiji u Ljubljani. Makar se u u sportskom smislu pred njim nazirala izvrsna jahačka karijera, a s time i nužnost odlaska u neku od europskih prijestolnica konjičkog sporta on je odabrao drugi put i s majkom se preselio iz Zagreba u okolicu Vrbovca, gdje su na prostranom imanju osnovali konjički klub. Danas se bavi terapeutskim jahanjem
facebook stranica Nada – Udruga za rekreacijsko i terapijsko jahanje
INFORMACIJE:
Udruga za terapijsko i rekreacijsko jahanje “Nada” humanitarna je neprofitna organizacija i jedna od prvih udruga koja provodi rehabilitaciju jahanjem.
Nada Zorko i njen sin Mladen Dakić, osnivači su «Konjičkog kluba Vrbovec», udruge za terapijsko jahanje «Nada – Vrbovec», staračkog doma za konje, na imanju u Konaku pored Vrbovca.
Ovim projektom nastoji se postići adekvatna resocijalizacija djece i mladih koji su zbog slijeda negativnih okolnosti u fazi narušena psihičkoga zdravlja. Kronične bolesti, invalidnost, maligne bolesti, zlostavljanje djece te procesi udomljavanja izrazito narušavaju psihičko stanje djece te vode ka riziku pojave poremećaja u ponašanju.
Sat terapijskog jahanja strukturiran je na način da uključuje: pojahivanje, provjeru opreme i prilagodbu stremena, vježbe na konju, najavu teme i demonstraciju, rad na navedenoj temi, igru ili neku drugu zabavnu aktivnost.
Najnoviji komentari