Obiteljski hotel Nostromo u Rapcu
U ožujku odlazimo u Istru u Rabac. Prekrasan gradić smješten na obali, nedaleko Labina. Nekad su ovdje dolazili mlađi turisti, međutim situacija se nakon devedesetih preokrenula i Rabac postaje ljetovalište za turiste treće dobi.
Sa svojim prekrasnim plažama obrubljenima stijenama i šetalištem koje vodi kroz čitav grad smještenim na samo nekoliko metara udaljenosti od obale iznad koje se nalaze mnogobrojni hoteli s bazenima Rabac je samo takav dragulj.
GALERIJA FOTOGRAFIJA
Nostromo ne samo da je jedini hotel koji radi izvan sezone, već je i jedini restoran koji je otvoren u Rapcu kroz sva godišnja doba.
Dolazimo u večernjim satima. Put kroz životopisna Istarska sela nešto je neponovljivo. Možda će se činiti da pretjerujem, ali čovjek taman dobije dojam da je na nekom drugom kraju svijeta. Sve je uredno, dotjerano, kameno, cigle je malo, malo je i smeća, ljudi su ljubazni, susretljivi, sve ide polako svojim tokom, nitko ne žuri, nema vike, agresije. Sve ono što negativno što je niknulo u Zagrebu u posljednjih dvadeset godina kao da je zaobišlo u velikom luku Istru. Prije Rapca posjetili smo stari Labin s čijeg vrha puca lijepi pogled na moderan grad.
Ostavljamo stvari i odlazimo u šetnju rivom. Rade samo tri kafića od mnogobrojnih što ovdje rade ljeti. Poznajem Rabac dobro, ta nisam jednom ovdje ljetovala! Napravila sam nekoliko fotografija u „plavi sat“, pa se sa svojim pomoćnikom vračam u hotel.
Slijedeći dan radimo punom parom, bez predaha, jer isti se dan moramo vratiti u Zagreb. Imam već unaprijed dogovoreno jedno snimanje u ponedjeljak. Nakon doručka smo prvo popili rano ujutro kavu na rivi.
Smještaj čini 5 dvokrevetnih, jedna trokrevetna soba i 2 apartmana.
GALERIJA SOBE
U svojoj ponudi hotel nudi polupansion, doručak i večeru.
Vani se nalazi terasa sa koje pogled puca na zaljev.
Nakon posla još jednom smo prošetali Rapcem i udahnuli morski zrak koji mi je falio čitave godine. Kako je ovdje lijepo! Malo mi je žao što nismo mogli duže ostati.
Na putu kroz Istru prema Zagrebu vjetar je na jednom dijelu prije Opatije srušio dizalicu na cestu. Morali smo čekati dobrih pola sata da otvore cestu za promet. Kroz opatiju smo prohujali, a u Rijeci se zaustavili i pojeli gulaš u nekakvoj zalogajnici/špageteriji. Puno me lijepih uspomena veže i za ovaj, rokerski grad. Poslušala sam ovdje puno dobrih koncerata i upoznala zanimljivih ljudi. Kava je uvijek bila dobra Pallach-u!
Najnoviji komentari