Sve što čovjek pročita o Velebitskom utočištu za mlade medvjede Kuterevo nije niti izbliza onako kako to izgleda u stvarnosti.

Kada vidite vlastitim očima medvjede (udaljene svega dva metra od vas) kako se veselo naganjaju po proplanku, hrvaju i špricaju vodom u bazenu ili kako podignu onu svoju kuštravu glavu s velikim ušima i pogledaju vas ravno u oči, pa pilje u vas netremice, radoznalo … tek tada će vam postati jasno zašto nije moguće prepričati ono što čovjek osjeti kada se zatekne uživo u utočištu za medvjede.

Untitled-1
Najavila sam svoj posjet nekoliko dana ranije. Dočekali su me Barbara Rožman i gospodin Josip Šporčić član peljarskog (voditeljskog) tima, koji mi je ispričao par zanimljivih činjenica o utočištu.

6

12

9

U blizini se jasno čuje kukurikanje pijetlova i glasanje gusaka, tu ima mačaka, pasa, konja … Krenula sam za Barbarom stazom koja vodi do nastambi za mlade medvjede. Vani je ugodnih 25 0 C, zrak je čist, pluća mi se pune kisikom. U isto to vrijeme u Dalmaciji je 31 0 C i svi se spremaju za veliko finale nogometnog prvenstva koje se treba održati sutradan.

14

Svuda oko nas je netaknuta priroda, zemljana staza po kojoj hodamo je uska, a iz nje viri pokoji kamen, uokolo su grmlje i trava, sve se zeleni, zrak je opojan. Nailazimo na ogroman proplanak prepun ljudi gdje se sve šareni od šatora, vreća za spavanje i ruksaka. Barbara objašnjava da su to izviđači, volonteri međunarodnih kampova, hodočasnici, aktivisti koji žive jednostavno i skromno u ovoj maloj eko-zajednici.

18

Volonteri ostaju nekoliko dana ili tjedana dok se neki zadrže i po nekoliko godina. Od hrane nastoje koristiti lokalne namirnice, a za pranje koriste biorazgradiva sredstva; od deterdženata za posuđe preko paste za zube do sapuna i šampona. Spuštamo se strmom stazom. Barbara kaže da je njihova misija ovdje pružiti utočište medvjeđim siročićima, zaštita medvjeđeg staništa, tradicije lokalne planinske zajednice … više je čujem … prstima petljam nespretno po fotoaparatu … nisam u stanju odrediti ispravnu ekspoziciju …

22

… ispred mene se nalazi prizor od kojeg mi zastaje dah! Barbarine riječi više ne dopiru do mojih ušiju, u glavi mi se vrti od uzbuđenja. Iza žičane ograde, na samo dva metra od mene jedan se mladi medo valja se lijeno po tlu, dohvaća kandžama biljke i trpa ih u usta.

26

Jasno vidim iz ove blizine njegove šape, pa čak i boju njegovih oštrih kandža.

30nemazica

Zbunjeno pogledam Barbaru, a ona se smješka. Navikla je na slične reakcije došljaka, pa samo stoji iznad, na stazi, sa prekriženim rukama na prsima ne prestajući pričati o medvjedima. Čujem samo dijelove njezinih rečenica. Potpuno zaokupljena mladim medonjom jedva nekako uspijevam odrediti ispravnu ekspoziciju, guram teleobjektiv kroz žicu i počinjem okidati. Približava se i drugi medvjed glasno brundajući, baš kao da pozdravlja, a onda iznenada zastaje i podiže glavu te pogleda ravno u mene.

34a

Protrnula sam. Ne znam zašto, ali u meni se budi točno onaj osjećaj kada zaradiš igrajući lutriju. Medo je prekrasan.

33a

Članak o Medvjedima u Kuterevu i mojim fotografijama u Jutrnjem listu: https://www.jutarnji.hr/vijesti/

38a

Spuštam fotoaparat, gledamo se on i ja tako nekoliko sekunda, a onda medo odjednom zabrunda, podigne šapu ispred sebe, propne se na zadnjim nogama i baci naglo u stranu okrznuvši pri padu drugog medvjeda koji ga na to pograbi čeljustima za vrat.

40BLOG

Medvjedi se počinju veselo hrvati. Zvijeri se natežu, brundaju, skaču jedan na drugoga, a meni dođe da iskočim iz vlastite kože od uzbuđenja. Jedan je medo drugog oborio na tlo i legao svom težinom na njega, no ovaj se ispod njega oslobađa, pridiže se … tek u tom trenutku primjećujem da pokraj mene stoji grupica turista-svi zanijemjeli od čuda. Čuju se samo njihovi fotoaparati. Neki dječak šaptom se obraća visokoj crnokosoj ženi (valjda majci) koja stavlja prst na usta-objašnjava mu da šuti. Svi oko mene, baš kao i ja, kao da se boje da slučajno bukom ne ometu medvjede u igri. Njih dvojica grizu jedan drugog, čeljusti im se sastavljaju i rastavljaju, lupaju šapama jedan drugog po vratu i leđima, pridižu se na zadnje noge i bacaju razdragano u zagrljaju na tlo. Barbara nam daje znak da pratimo trećeg medvjeda, koji se iznenada pojavio iz žbunja i pošao je prema bazenu na kupanje.

52

Čitavih deset minuta medonja je prvo sasvim nepomično sjedio umočen do vrata u vodu sunčajući njušku. Zatim je počeo zaranjati u vodu, izranjati iz nje uzburkavajući smeđu tekućinu. Vidjelo se da uživa!

75

79

68

59

80

Onaj dječak petlja usplahireno po svojem  fotoaparatu, prilazim mu i na engleskom mu objašnjavam da ga proba ugasiti i ponovno upaliti. Idiot proradi, dječak mi zahvaljuje, gura objektiv kroz žicu i fotografira kupača.

49

Vraćam se sa Barbarom do tradicionalne drvene kuće s vanjskim sanitarnim čvorom koji obuhvaća solarne tuševe i kompost klozete. Na ovoj etapi njezin posao preuzima Hilgien, simpatična Nizozemka, diplomirani nutricionist, koja je posljednjih pet mjeseci sa suprugom IT-ijevcem na putu po svijetu. Njih dvoje krenuli su prema Armeniji, a kako je Kutarevo utočište koje prima svjetske putnike, ovdje su se zadržali neko vrijeme._MG_3258
Na putu kroz selo saznajem od Hilgien da je sve što zna o ovom mjestu naučila preko literature kojoj su joj poslali u Nizozemsku. Pokušavam shvatiti kako ovi ljudi funkcioniraju, neki od njih su visokoobrazovani avanturisti, aktivisti, ljubitelji životinja i prirodnog načina života, simpatični i komunikativni, pa čovjek brzo dobije dojam da se na ovom mjestu zaista nešto iznimno i jako važno događa. Ubrzo pitam  Hilgien što navodi ove ljudi da dolaze raditi besplatno ovdje gdje nema tekuće vode niti grijanja?

16

Ona mi objašnjava da ono u što se svi volonteri koji dođu ovdje uvjere jest to da postoji drugačiji sistem vrijednosti koji bi mogao puno toga promijeniti u svijetu na bolje. Volontiranje je zapravo ono što čovjeka čini plemenitim, govori Hilgien dok se uspinjemo prema gornjim nastambama. Neki dođu ovdje, kaže, jer žele živjeti prirodnim načinom života, drugi su idealisti i aktivisti ili naprosto zaljubljenici u medvjede, neki su ovdje u potrazi za vlastitim identitetom. Preko dana, kaže ona, volonteri naporno rade, ali se navečer osjećaju ispunjeno i zadovoljno, jer su nešto vlastitim rukama napravili.

10

Saznajem od nje da večeri za toplih mjeseci provode uz logorsku vatru, uz pjesmu, smijeh i druženje, te da iskusiti ovakvu multi kulturalnu zajednicu gdje ljudi često imaju sasvim oprečna politička stajališta i/ili su različite vjeroispovijesti i vidjeti da svi oni mogu itekako funkcionirati zajedno, čovjeku zaista može proširiti vidike. Popeli smo se do dijela gdje žive „odrasle medote“.

_MG_3270

Pred nama prizor vrijedan divljenja: ogroman, prirodno neravan teren ograđen žičanom ogradom, prepun zelenila i stijenja s pokojom uzvisinom. Hilgien mi daje znak da pratimo jednog medvjeda. Hodamo ona i ja pokraj ograde, penjemo se po uzvisini, staza krivuda … zastajem i guram objektiv kroz žicu, a onda čujem Hilgienin glas, dolazi negdje odostraga, zove me da se popnem na drvenu osmatračnicu sa koje pogled puca na sav taj medvjeđi raj. Tri metra ispod mene … čist vidik, nema žice koja bi me ometala u radu. Fotografirala sam dva velika medvjeda kako se valjaju po travi, jedu bilje i povremeno se sasvim bezazleno pohrvaju.

90

89

87

82

131

120

118

Čista ih je milina gledati ovakve opuštene i vesele.

132

93

98sad

Prošlo je dosta vremena, spuštamo se sa osmatračnice i krećemo dalje, a medvjedi, baš kao da im je žao što odlazimo i žele ponovno zadobiti našu pažnju, odjednom se bacaju jedan na drugoga.

108

Nikad u životu nisam vidjela sličan prizor uživo. Viđala sam medvjede samo iza debelog stakla ili guste žice u ZOO-u i to su sve redom bile depresivne zvijeri bez trunke života u očima. Brzo se mašim svojeg fotoaparata i klik, klik, klik … a medonje (baš kao da razumiju da su opet u središtu pozornosti) propinju se na zadnje noge i stadu ugrizati jedan drugoga, ali ovaj put puno grublje da bi valjda predstava bila zanimljivija.

_MG_3189 (Small)

_MG_3195 (Small)

_MG_3204 (Small)

 

_MG_3209 (Small)

 

_MG_3214 (Small)

_MG_3217 (Small)

Sve se odvija brzo, ne stignem se niti popeti natrag do osmatračnice, pa brzo guram objektiv kroz žicu i slikam ono što mogu i kako mogu, a već pada sunce i sve manje je svjetla. Hilgien se smije i veselo komentira medonje: -Showing off! – Prepuna dojmova sjedam u auto i nestajem u izmaglici subotnje večeri.


“Ovaj raj leži ovdje komercijalno neiskorišten, a medvjed može biti, ako se pametno osmisli, vrlo vrijedan turistički mamac i samo takva podloga razvoja kontinentalnog turizma i ekološke poljoprivredne proizvodnje, bogatstvo kakvim se Hrvatska treba ponositi!”

INFORMACIJE O UTOČIŠTU:

Više o volonterima iz Kutereva može se pogledati u ovom prekrasnom dokumentarnom filmu francuskog režisera Loic Chetail-a, https://vimeo.com/275814441

web stranice: http://www.kuterevo-medvjedi.org/hr/index.php
http://www.kuterevo.wordpress.com
“Svi medvjedi kojima se život spasi dolaskom u kuterevsko Utočište, ostaju u njemu do kraja života. Svaka pomoć ovoj ljupkoj zajednici je draga i značajna. Utočište se može dobiti na slijedeće brojeve telefona“:

091/5835412
053/799222,
053799001
053799222,
053799600
0915835412

ili e-mail adrese:
kuterevo.volunteers@gmail.com
kuk-kuterevo@gs.t-com.hr
kuk-kuterevo@gs.t-com.hr

„Mi premalo znamo o medvjedu, a niti medvjed ne zna puno o nama. On zna samo one naše loše strane, zna da ga ugrožavamo i da nas se mora bojati jer nosimo pušku. Ovo utočište je pokušaj da shvati kako ljudi mogu biti i drugačiji. Mi zapravo učimo od medvjeda i pokušavamo s medvjedom doći do saznanja kako čovjek može medvjedu pomoći.”

20

[/fusion_text][/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]